O imenu projekta
Moje ime je Sanja Veletanlić i ispričat ću Vam priču o Ljudomatu.
Otvorila sam obrt za pružanje usluga virtualne asistencije u ljeto 2019. godine i dala mu ime Ljudomat. Vrlo brzo sam shvatila da sam pogriješila s odabirom imena, jer radim pretežito za strane klijente kojima Ljudomat ništa ne znači. Krenula sam u rebranding i nastao je Go2human, brand Ljudomata. Ljudomat je brzo postalo tek zaboravljeno ime koje stoji u registru i koje se ispisuje na računima, a svu komunikaciju o svom poslovanju sam prebacila na Go2human.
Kada sam krenula u projekt promocije virtualnih asistenata, tražila sam dobro ime za projekt. Zapisivala sam sve – od onih dosadnih (Upoznajte virtualne asistente), do onih s naglašenim VA u riječi (KaVA ili čaj, VAlionica), i nijedno mi nije leglo kako treba. Trebalo mi je više dana da se sjetim da savršeno ime za projekt već imam i da skuplja prašinu. Tako je ovaj projekt dobio ime Ljudomat, jer šteta je da ime stoji neiskorišteno, kad već tako dobro paše.
Ideja
Početkom lipnja 2020. došla sam na ideju 💡 o pokretanju projekta kojim bih promovirala virtualne asistente. Ideja se rodila nakon pojedinačnih predstavljanja virtualnih asistenata u medijima. U proljeće 2020. osobno sam dobila priliku održati predavanje o virtualnim asistentima u sklopu Women in Tech meetupa u organizaciji Split Tech Citya. Reakcije nakon tog predavanja bile su i više no pozitivne. Javili su mi se neki novi klijenti, ali i kolege s kojima sam razmijenila iskustva. Mjesec-dva nakon toga pročitala sam članak o virtualnoj asistentici Ani Najcer na Netokraciji, koji je također vrlo pozitivno odjeknuo.
Nakon toga naišla sam na poduzetnicu koja objavljuje priče o freelancerima i zamolila sam ju da objavi priču o jednoj kolegici, Irini Malogorski, koja radi kao virtualni asistent. Irinu sam upoznala kad sam počela raditi kao virtualni asistent i od tada se redovito čujemo. Bližio joj se rođendan i želja mi je bila da se i ona predstavi svijetu. Poduzetnica koja objavljuje te priče mi je odgovorila da bi rado to učinila, no da objavljuje tek jednu priču tjedno (ili mjesečno?) i već ima poveliku listu čekanja.
Postalo mi je jasno da, ako ćemo se oslanjati na to da drugi pišu i objavljuju priče o nama, nikada nećemo svi doći na red. Dakle, ako želim veći medijski prostor za virtualne asistente, moram ga stvoriti sama uz pomoć drugih virtualnih asistenata.
Stvarne priče i primjeri
Vjerujem da je svaka dobra ispričana priča 💬 o virtualnim asistentima dobra za sve virtualne asistente, a ne samo za onoga o kome je ispričana. Poduzetnici u Hrvatskoj još uvijek nisu svjesni prednosti angažiranja virtualnog asistenta – taj im je pojam nepoznat. Strano im je i djeluje im suviše virtualno. Nije im jasno što ili tko je virtualni asistent, niti kako bi im virtualni asistent mogao pomoći u poslovanju. Potrebno ih je educirati o toj mogućnosti, jer im to može uvelike olakšati i unaprijediti poslovanje.
Vjerujem da je dobar način za edukaciju poduzetnika pričanje stvarnih priča virtualnih asistenata. Stvarni ljudi, stvarni primjeri, stvarne poslovne suradnje i stvarni rezultati – to mi se čini kao dobar recept.
Kolege, a ne konkurencija
Sama radim kao virtualni asistent, imam svoj obrt, a kroz ovaj projekt planiram promovirati mnoge druge virtualne asistente. Virtualni asistenti koji će biti predstavljeni na projektu Ljudomat nisu zaposlenici obrta Ljudomat (s iznimkom mene). Svi virtualni asistenti koji će biti predstavljeni na Ljudomatu imaju svoje obrte ili tvrtke i rade samostalno. Neki će reći da smo konkurencija, meni je draži naziv kolege 🤝.
Vjerujem da je tržište za virtualne asistente u Hrvatskoj još uvijek toliko nerazvijeno da jedva postoji. Ako nema tržišta, nema ni konkurencije. Tek kada zajedničkim snagama pokažemo poduzetnicima tko smo i što sve možemo napraviti za njih i njihovo poslovanje, tek kada se oni zapitaju kako su do sad uopće živjeli bez nas, možemo početi promišljati o konkurenciji.
Želja da radim (i) doma
Iako mi je rad sa stranim klijentima vrlo drag, što zbog raznovrsnih iskustava koja na taj način stječem, što zbog činjenice da je platežna moć vani ipak nešto veća, i dalje me ne pušta želja da barem dijelom radim i doma. Teško mi je točno razlučiti odakle ta potreba. Možda je jednim dijelom odgovor i u nastojanju za stvaranjem boljeg okruženja u kojem živim. Vjerujem da suradnja s virtualnim asistentima predstavlja napredak, svojevrsnu inovaciju i prilagodbu datoj situaciji. Bilo bi mi drago vidjeti više domaćih poduzetnika koji prihvaćaju nove načine poslovanja i koja napreduju i rastu. Da nam svima skupa bude barem malo bolje 🙌.
